Necu da budem dio jebene mase!

1983 u Jugoslaviji punk jedva da je disao. Od starih punk bendova jedino su jos legendarni Pankrti prasili po svome. U Sarajevu se sve vise pricalo o "novom primitivizmu", BG avangarda sa pocetka 80-tih je postajala nesto drugo, slicno ZG bendovima.

Tamo negdje u Ljubljani su neki novi cupavi punkeri svirali neku novu muziku, za koju se govorilo da i nije punk, vec nesto jos mnogo mnogo gore i da je tu jedini cilj svirati sto brze. Upravo onako kako su nekada tvrdili i za stari punk. A sa lokalnog radija se jos uvijek mogla cuti neka vesela novovalna pjesma. I to je bilo sve!!

Te 1983 Mostar je zivio svoju apatiju i nije bilo nikakvog znaka da ce se u vjecitom crvenom Mostaru ikada ista promjeniti. Mostar je jos uvijek bio bez punk benda i bez ikakve underground scene. Nije postojalo neko mjesto gdje se mogla cuti takva muzika, niti je bilo dovoljno ljudi koji bi se mogli organizovati iizmjeniti takvo stanje... mrtvo i beznadezno.

Oni malobrojni punkeri, koji su se mogli izbrojati na prst jedne ruke bili su prepusteni sami sebi. Bezopasni, oni su predstavljali samo smijesnu pojavu i neku novu nakaradnu modu. A bili smo samo neka nova djeca, koja su trazila svoje mjesto... kojeg nije bilo. Mi smo ipak uporno nastavili da ga trazimo.

Punkerisanje se svodilo na kupovanje najeftinijeg pica i slusanja uglavnom lose presnimljenih kaseta u necijem stanu. Skriveni od "njihovih crvenih ulica" koje nas nisu htjele, slusanje muzike je bila jedina zabava kroz koju smo izbacivali bijes i nemoc koji su se gomilali u nama.

Bilo smo drugaciji i zbog toga prezreni. A bili smo samo neka nova djeca koja su slusala drugaciju muziku...muziku koja ce neke od nas obiljeziti i promjeniti zauvijek.
Poslije toga vise nista nije bilo isto....a nekada je dovoljno sasvim malo da se zaljubis u muziku i osjetis njenu jasnu poruku.

Te 1983 Habi i Tanja ce pokrenuti i prvi punk fanzin "Pod udarom svijeta", ciji je naziv upravo imao namjeru da opise te bespomocno stanje koje je vladalo u gradu kada je punk u pitanju. Poceli su da se uspostavljaju prvi kontakti sa punxima i bendovima iz ostalih gradova, rade prvi intervjui i pisu prve recenzije. Kasnije ce se u pripremi drugog broja ukljuciti jos neki ljudi.

Stvari su napokon pocele da se krecu u pozitivnome smjeru. Nastaje i prvi text; pjesma Mostar (u nesto duzoj verziji). Rada se i ideja za osnivanjem benda. Uradili smo i prvi plakat i prvu knjizica sa textovima. Na knjizici sa textovima je stajo naziv prvog mostarskog punk benda: "KULTURNO NEVASPITANI". Dobra volja ce biti jedino sa cime je bend raspolagao.

O instrumentima smo mogli samo da sanjamo, cinilo nam se tada. Na kraju cemo ipak, poslije mnogih pokusaja nekako uspjeti srediti i prostoriju. Da zadovoljstvo bude vece - u prostoriji su se nalazili i svi potrebni instrumenti. Samo sta sad sa njima!!?

Jedini uslov da dobijemo prostoriju je je bio da bubnjeve svira covjek koji je raspolagao sa prostorijom. Nismo ga poznavali, ali posto nam je trebao bubnjar, naravno pristali smo.

Jedino je jos ostalo da promjenimo naziv benda, jer se oko toga nikako nismo slagali. Vec tada se dalo primjetiti koliko je bilo tesko svirati punk u Mostaru. Na sljedecoj probi donio sam listu sa 5 prijedloga. Jedan od tih prijedloga, sjecam se dobro bio je i naziv "RADNICKI SAVJET". Potajno sam se nadao da ce upravo taj naziv najvise dopasti i drugima. Vecina ostalih prijedloga su bila uglavnom u istom buntovnom stilu. Jedino je naziv "ZENEVSKI DEKRET" zvucao "normalnije" i nije asocirao na socijalisticku svakodnevnicu o kojoj se jos uvijek nije smijelo otvoreno govoriti niti je se smjelo kritikovati. Na kraju je taj prjedlog i izglasan.

Prvu postavu ZENEVSKOG DEKRETA su cinili: Habi-vokal Koka-gitara Roza-bas Luka-bubanj.

Nevjesti sviranju trebat ce nam nekoliko mjeseci mukotrpnog vjezbanja da uspijemo napraviti i prvi repertoar od 4-5 pjesama. Prava je steta sto nista od snimaka nije sacuvano, iako smo par proba snimali na kasetofon. A mozda negdje te kasete jos uvijek postoje. Danas bi to bila prava poslastica za ljubitelja noise punka. Muziku benda iz toga prvog perioda je tesko definisati.

To nije bio trash kako se ranije navodilo.

Basista Roza se odusevljavo Sarlo Akrobatom pa je uporno pokusavao da bas linije tako i zvuce. Bubnjar je lupao prelaze non-stop, dok je Koka sa gitarom pravio nevidenu buku. Ja sam se pokusavao snaci se u svemu tome i pjevanje je bilo dosta melodicno, iako je sve prosto prstalo od buke. Mislim da je muzika ipak bila najblize nekom sporijem raw chaos punku sa anarhicnim textovima, te prilicno melodicnim pjevanjem. Valjda necu da pogrjesim tvrdeci da je ZD bio medu prvim anarcho punk bend na nasim prostorima. Krajem 1984 bend ce napustiti bubnjar, sto je bilo i ocekivati, jer je on iskljucivo slusao rock muziku pa sigurno da mu je dozlogrdila sva ta buka. Bez njega u bendu, ostali smo i bez prostorije i bez instrumenata. Roza ce nam ipak na kraju uspjeti pronaci slobodan prostor u svojoj staroj kuci u Santicevoj ulici, u kojoj cemo svirati jos dosta dugo. Zbilja sjajan covjek! (hvala puno ROZA ma gdje bio). Roza je inace bio neobicno spor basista i on bi svaki ton na basu "izvlacio" haha. Mi smo vec uveliko bili u hc fazonu, pa je Roza pocetkom 1985 (nakon sto je dobio bolove u desnoj ruci, a da mi zapravo i nismo svirali puno brze haha) istupio iz benda. Koka ce za zadovoljstvom preuzeti bas, dok ce novi clan benda postati stari panker Golub koji ce biti zaduzen za sviranje gitare. Ja sam tada pjevao i lupao bubnjeve.

Postava iz 1985: Habi – vokal, bubanj Golub – gitara Koka – bas

Napokon su postojali uslovi da raspalimo zestoki hc trash po uzoru na bendove koje smo tada puno slusali: Kaaos, Discharge, Risttetyt, Appendix, Anti-Cimex, Disorder...

Taj period je mozda najludi i najzesci period u istoriji benda. Kad se sjetim samo kako su nas gledali ucenici iz obliznjih skola (saobracajna i elektro skola su se nalazile u blizine zgrade gdje smo vjezbali) svaki put kad bi se mi polugluhi, sa bolom u usima pojavili na ulici poslije nasih proba. Hard Core Punk je definitivno dosao i u Mostar!!!

U toj postavi cemo odrzati i prvi nastup na prvomajskom koncertu na Buni u blizini Mostara. Nastup ce izazvati totalno iznenadenje za totalno nespremnu publiku.

Golub i Koka su svo vrijeme nastupa bili okrenuti ledima publici, a ja za bubnjevima sam se derao iz petnih zila. To sve se odigravalo u sred bijela dana. Drama!!

Koka - bas, Habi - bubanj / glas, Golub - gitara.

Po prvi put se u Mostaru mogao cuti naljuci hc trash koji se tada uopste svirao. Nas nastup je ipak izazvao i pozitivne reakcije. Jedan od prisutnih ce nam i cestitati na vrlo efektivnom nastupu i izraziti cak zelju da nam se pridruzi. Vec na sljedecoj probi Kuzma je bio nas novi gitarista. Golub ce napokon preuzeti duuugo zeljeni bas, Koka prelazi za mikrofon a ja cu nastaviti da lupam bubnjeve. Vec ranije smo bili poslali garazne snimke ljudima u Ljubljanu i od dobili pozitivan odgovor za ucestovanje na HC festi koja ce se odrzati 25. maja 1985.

U kratkom vremenu uspjeli smo odrzati par intenzivnih proba uglavnom svirajuci u istom zestokom trash tempu. Koncert u Ljubljani proci ce prilicno zapazeno, a 1986 godine ce se u ediciji SKUC-a pojaviti i video zapis sa tog koncerta pod nazivom "Ni u strahu" kao i kasetno izdanje "Cudeza ne bo". Ubrzo poslije Ljubljane trebali smo odrzati i koncert sa mostarskim rokerima "Zemljotresom" u cuvenoj mostarskoj "Pecini" ali na tom koncertu necemo uspjeti odsvirati niti jednog tona. Koka ce po izlasku na scenu, pijan da se skljoka u publiku.

To je bio zadnji nastup trasherske postave ZD. Vec sljedeci dan ja sam bio na putu za vojnu kasarnu u Skoplju. Moje mjesto u bendu preuzet ce Tocha, koji ce se odlicno uklopiti u bend. Nakon nekoliko mjeseci vjezbanja, bend je u novembru 1985 snimio prvi demo u Ljubljanskom studiju B. Cinca.

Demo sadrzi 8 pjesama umjerenog hc punka. Nedugo poslije toga, pocetkom 1986 i Koka odlazi u JNA. Nista znacajnije se nece ni desavati u radu benda tokom 1986 godine osim sitnih priprema i trazenja boljeg prostora za vjezbanje. 1987 smo ponovo svi bili na okupu. Ovaj put smo ja i Koka trebali da pjevamo, sto je predstavljalo pravi izazov. Tada nije postojao nijedan domaci bend koji je oprobao varijantu sa dva pjevaca. Nakon visemjesecnih proba i prvog samostalnog koncerta na Alternativnoj sceni Doma Mladih u Mostaru ipak odustajemo od novog koncepta.

Pod nestho nesretnim okolnostima Koka prestaje da bude clan benda. Taj period ce inace obiljeziti i najvece promjene u bendu. Gitarista Kuzma je htio da sviramo umjereniji punk hc, sa uticajima alternativne muzike koju je navise i slusao. Ostalima se svirao cvrsci i zesci HC.

Upravo zbog neslaganja oko izbora pravca koji cemo da sviramo, Kuzma ce napustiti bend pocetkom 1987. Grupi se prikljucuje Djoko, covjek koji je vladao za najboljeg gitaristu u gradu. Postava iz 1987 : Habi-vocal Djoka-gitara Golub-bas Tocha-bubnjevi.

Ova postava ce biti i koncertno najaktivnija, pa cemo tokom 1987 odsvirati niz sjajnih koncerata. Mozda treba ipak izdvojiti koncert u Dubrovniku gdje smo smo dozivjeli ogromne ovacije i vise puta vracani na binu, a Tocha ce bacanjem u publiku posudenih i jebeno skupih palica postati zvjezda veceri haha...Brzo smo zaboravili sve ovacije iz publike i osjecaj uspjesnog nastupa, kad su razljuceni momci iz Omog Putnika navalili na nas trazeci svoje palice nazad. Tocha ce neposredno prije snimanja drugog dema napusti bend i grupi ce se prikljuciti Mujic.

U sarajevskom studiju VOG, u produkciji Zeljka Mandica snimiljen je 2 demo koji sadrzi 6 stilski dosta razlicitih pjesama. 3 pjesme su cisti crossover HC, ostale u starom punk maniru a zadnja pjesma "Hit" je zajebantska nabarajalica napravljena u rappunk stilu. Poslije snimanja dema bend prakticno vise nece odrzati ni jedne probe. Djoko je vec ranije imao bend, pa ce to biti razlog njegovog napustanja benda. Novi bubnjar Mujic ce iz slicnoh razloga da istupi iz benda. Pjesme sa 2 dema ce se pojavit na mnogim kompilacija u ex-Yu i sire ("Nasa cetica koraka" "R'n'R je mrtav ipak" "Fuck Vivisection"...). 1988 smo uspostavili kontakt sa izdavackom kucom Secro Egoismo iz Austrije i dobili ponudu da se pojavimo na njihovom kompilacijskom LP "Return of Yugoslavia". Uslov je bio da ulozimo dio novca, posto su stampanje ploce finansirali sami bendovi.

Naravno ulozeni novac je po izlasku ploce bendovima bio vracen kroz odredeni broj ploca. Golub i Habi odlucuju da uloze novac, a sto ce se pokazati pametnim potezom.

Za ovu plocu se slobodno moze reci da je predstavljala prekretnicu u radu benda i najuspjesnije predstavljanje grupe nesto siroj publici. Bend ce dobiti iskljucivo dobre kritike a pjesma "Necu da budem dio jebene mase" ce postati veliki hit ne samo u punk krugovima. U tom periodu smo dobili i najvise ponuda zu svirke van Mostara, ali nazalost od toga nece biti nista. U aprilu 1989 smo se ipak uspjeli okupiti i odrzati jedini nastup u toj postavi na sarajevskoj Akademiji Scenskih Umjetnosti, zajedno sa rijeckom grupom Grch. Koncert je prosao dosta dobro uz nevideno divljanje publike i Krizino bacanje suzavca. Nije se samo publika odlicno zabavila to vece.

Ja sam divljajuci sa publikom na uskoj bini, iznenada pao kroz zavjesu, u backstage, pravo na stol za kojim su sjedili i pili momci iz Grcha (koji su tada inache vazili za namraciji bend u ex-YU). Mislim da su bili u zavrsnim pripremama za skori izlazak na scenu kad sam ih ja svojim nenajavljenim padom jednostavno prestaravio haha Sta je sad ovo!? Sta se to zapravo desava!?? mogao sam procitati tu zacudenost na njihovim licima. Nazdravio sam se sa zbunjenim Zofom, pjevacem Grcha, otpio malo piva i sa stola skocio nazad na scenu. Ovo sve skupa nije trajalo duze od 10 sekundi, ali ova scena ce se urezati u sjecanje kao jedno od najzabavnijih koncertnih dogadaja koje sam dozivio.

A bilo ih je zaista mnogo. Ovaj nastup ce biti i zadnje sto ja ova postava uradila.

Da ploca ”Return of Yougoslavia” nije prosla nezapazeno potvrdice kasnije i dogovor sa nezavisnim izdavacem iz Novog Sada, koji ce pokazati zainteresovanost za objaljivanjem prvog samostalnog albuma. Golub i Habi ce se dati u potragu za novim clanovima.

Duje je nam je od ranije bio poznat kao zanimljiv gitarista, a poslije par uspjesnih proba nije bilo vise nikakve sumnje da je on bio gitarista kakav je ZD tada trebao. Sa njim cemo uspjeti da uvjezbamo 5-6 novih pjesama koje su se trebale naci na prvome albumu, ali ce rat pokvariti zapoceto. Neke od tih pjesama bit ce kasnije snimljene u Svedskoj. Osim Duje postavu iz 1990/91 cinili su jos i talentovani gitarista i sjajni momak Ljuba, te fotograf, majstor zvuka i dokazani bubnjar Sale. 

Duje - gitara, Habi - glas, Sale - bubanj, Golub - bas ( + Ljuba - gitara).

Rat pocinje...i svi mi cemo odlaziti, nestajati, polagano, nevidljivo, gubiti se, traziti se... po nekim nasim/vasim/njihovim/tudim/ prokletim stranama...bog ce ga znati.

Uglavnom JEBEM TI RAAAAAAAT!!!! Golub i Habi odlaze za Svedsku, a o sviranju i bendu vise niko i ne razmislja. 1997 ce se u svedskom gradu Norrköping-u ipak desiti neke stvari.

Tu ce naci Golub, Habi, Mujic i gitarista Haris. To ce biti nova postava ZD, koja ce poslije nekoliko mjeseci vjezbanja uci u studijo i snimiti 12 pjesama, koje ce se dosta razlikovati od ranijeg materijala. Ovaj put ce bend zazvucati vise u 77 punku stilu. Jedna pjesma sa 1 i jedna pjesma sa 2 dema bit ce ponovo snimljene. Tu ce se naci i obrada pjesme "Blues" od grupe Proces.

Napokon je snimljena i "Moja Generacija", stvar koja se trebala naci na 2 demu. Samo ovaj put bez uvodnog crossover rifa. Odmah poslije snimanja, grupa ce prestati sa radom, a uskoro ce svi clanovi benda zbog posla i ostalih obaveza promjeniti mjesto boravka. Nikada vise nece ni biti nekog ozbiljnijeg pokusaja da se bend ozivi i da se uradi nesto konkretnije. Poslije ovog razlaza bend nikada vise imao neki scenski nastup. Mujic ce da svira sa raznim coverbendovima, kao i bendovima koji su po turneji po Svedskoj. Haris ce da pokrene bend "BLOCKBASTARDS" koji ce kasnije da snime neke prilicno zanimljive pjesme. Golub i Haris ce se 2000-te slucajno naci u Sarajevu i biti gosti na radio gdje su najavili mogucnost ponovnog pokretanja benda, ali se to ipak nece desiti. Habi ce da saraduje sa Punk grupom "HIPPY CRASHER" na snimanju njihovog prvog dema. 2004 ce snimiti i demo "Alkohol" u kucnoj produkciji. Planirano je snimanje citavog materijala ali to ipak nikad nije realizovano. Iste godine ce kao clan zajebantskog punksession kolektiva "C.E.TRIO" snimiti demo sa kojega ce jedna pjesma bit pustana na svedskom omladinskom radiju.2006 Habi ponovo odlucuje da pokrene dugo planirani NE! records sa namjerom da objavi neka vinilna izdanja (prvenstveno ex-YU hc punk bendovima). Te planove ipak odloze za kasnije zbog pokusaja da se ponovo ozivi ZD. To ce se uskoro pokazati dosta nerealnim i neefikasnim, pa sredinom marta 2007 opet pokrece NE! records, ovaj put u cvrstoj namjeri da nesto i realizuje. Saradnja sa Mama Rec. iz N. Sada pokazala ce se vrlo uspjesnom. Poslije samo otprilike dva mjeseca zavrsen je i prvi samostalni EP Zenevskog Dekreta "Necu da budem dio jebene mase!" Ovaj EP je prvo samostalno izdanje ZD.

Save the vinyl i cujemo se uskoro!

Sve Vas voli Zenevski Dekret!!!

Podijeli / Share: